Nobembar je 2021. godine. Po prirodi tmurno doba godine, a po onome što se dešava u Bosni i Hercegovine, dramatično.
Milorad Dodik se nameračio da rasturi državne institucije i teško uspostavljeni pravni poredak, dovodeći u pitanje i prostu egzistenciju naše države.
Na svojoj autostradi pakla, potpuno ignoriše sve međunarodne instance, dovodi u pitanje ulogu Visokog predstavnika, tumača međunarodnog mirovnog sporazuma. Direktno krši i podriva mirovni sporazum iz Dejtona.
U posljednjih dvadesdetak dana susreo se sa nekoliko predsjednika država, ugostio je Orbana, obišao Erdoana i Janeza Janšu.
A, šta za to vrijeme radi bošnjački pandam Milorada Dodika.
Bakir Izetbegović će, vjerovali ili ne, ide u Koblenc.
Obići će naše džemate u dijaspori i povest će nekoliko SDA načelnika, par funkcionera SDA i par predstavnika Islamske zajednice. On očito nema povjerenja u gradonačelnike i načelnike iz drugih političkih stranaka.
Izuzetak je napravio ministar izbjeglih i raseljenih Edin Ramić, koji se obreo u Švicarskoj i sa sobom poveo SDP potpredsjednika Vojina Mijatovića, kojeg je članstvo bošnjačkih društava i džemata u Bernu, Bazelu i Cirihu gledalo malo čudno i sa podozrenjem.
Bisera Turković nerado ide u Koblenc. Ona bi da obiđe djecu u Beču i Kataru, pa žali što nema naših džemata u Dohi, dok joj Ambasada u Vašingotnu zjapi prazna.
Elem, u vrijeme najveće poslijeratne krize, za Bakira and Co., je idealno vrijeme za jeftine političke poene i predizbornu kampanju za izbore za koje nema obezbjeđen ni budžet, a izgleda, ni političku volju.
Kako god da se ova kriza završi, a teško će završiti nečim dobrim po Bosnu i Hercegovinu i njene građane, ostat će nam, da se sa nostalgijom prisjetimo vremena kada su lideri ovom narodu bili Sulejman Tihić, pa i Zlatko Lagumdžija.
Ovih dana stariji i ozbiljniji članovi SDA (ništa Tokić, ništa Zahiragić, ništa Dević) došli su do zaključka da sve institucije koje su izgrađene u vrijeme Sulejmana Tihića, mogle bi biti razgrađene u vrijeme Bakira Izetbegovića.
Bakir Izetbegović voli govoriti u žargonu, pa evo da mu se kaže njegovim stilom.
Rezultat se piše, igra se briše.
A rezultat njegovog rada i rada njegovih odanih ministara i funkcionera Turković, Ramića, Dedića, Cikotića, Novalića, Mehmedagića, više je nego katastrofalan.
Što oni više obilaze dijasporu, to sve manje glasova iz dijaspore stiže. Tome su dokaz i zvanične statistike, kako općih, tako i općinskih izbora.
Ako ne vjeruju nama, onda neka prebroje mandate koje je dodjelila Centralna izborna komisija.
(PRESS)
