Skitnice čekajte me, ja nemam gdje”, stih je pjesme “Skitnica” koja je neizostavna na kafanskim svirkama i svadbama unazad petnaestak godina. Izvodi je Marinko Rokvić, jedan od najpoznatijih pjevača narodne muzike na našim prostorima. Ipak, pjesma, inače posljednji veliki Rokvićev hit, nije bila namijenjena njemu, već njegovom kolegi iz pop branše, Dadi Glišiću.
Himna
On je objavio pomenutu pjesmu sa nešto drugačijim tekstom 2000. godine i nalazi se na njegovom albumu “Opet ti” izdatom za Grand produkciju. U Dadovom izvođenju naslovljena je “Ovo je moja kuća”. Ipak, pop pjevač na početku karijere nije uspio da od “Skitnice” napravi hit. Marinko ju je presnimio tri godine kasnije. Pjesma je postala veliki hit, a uz to i svojevrsna “kafanska himna”.
Rokvićev veliki hit „Skitnica“, za koju kažu da je omiljena izbeglicama koji su izgubili svoje domove u ratu, nije slučajno završila u njegovim rukama. I on je imao sličnu sudbinu tokom devedesetih, kada je srušena njegova porodična kuća.
– Prolazeći kroz Bosnu, na lokalnoj radio-stanici čuo sam tu pjesmu koju je otpjevao Armin Šaković. Mene je pjesma ganula zbog ratnih sukoba u kojima sam doživio teške trenutke – otac mi je nastradao, a kuća nam je srušena. Odmah sam poželio da je snimim, pa sam kontaktirao sa Arminom, koji je bio presrećan kad sam ga pitao za dozvolu. Znao sam da će pjesma lijepo proći kod publike, ali nisam očekivao baš toliki uspjeh – iskren je bio Marinko.
Kompozicija
Status jedne od kafanskih himni ovoj pjesmi donose njena tematika i kompozicija. Tematika koja nam donosi motiv patnje, ali s dozom unikatnosti i različitosti od ostatka pjesama slične tematike, jer nam kazuje da se ne mora nužno patiti za voljenom ženom. Lirski subjekt ove pjesme pati za jednom kućom, jednim vremenom.
Kompozicija pjesme je specifična po tome što nije riječ o klasičnoj tugaljivoj baladi. Ovo je razdragana pjesma, na momente čak i vesela. Upravo to je čini himnom kafane. Uz nju se veselimo kada patimo. Mazohisti smo po tom pitanju, samo ne želimo to jasno da priznamo i artikulišemo.
Estrada je ostala bez još jedne istaknute i voljene ličnosti, ali je estradno nebo bogatije za još jednu zvijezdu. Napustio nas je Marinko Rokvić. Nama ostaje da patimo uz njegove pjesme, ali i da se radujemo što su nam životi bogatiji za još jednog bezvremenskog interpretatora kultnih kafanskih pjesama…
Sinoć kad sam prošao
Mojom starom ulicom
Pred jednu sam kuću stao
Skrio se pa zaplakao
Nek me ne vide da mi ne ide
A kad me budu drugovi, pijanoga vodili
Pred tom kućom opet staću
Iz sveg glasa zapevaću
Nek vode me na sud
I kažu da sam lud
Ovo je moja kuća živeo sam tu
Ovo je moja draga voleo sam nju
Ono je čovek neki što mi uze sve
Skitnice, čekajte me, ja nemam gde
