Kada se bošnjačku političku elitu, čitaj SDA, podsjeti na neke krupne političke promašaje i odluke u prošlosti, dobije se vrlo šturi i priprost odgovor i komentar. Bila su drugačija vremena. Morali smo. Tko je mogao tada pretpostaviti. Bio je veliki pritisak stranaca, itd. Ako se osvrnemo natrag, uočit ćemo jedno vrlo jasno i aktivno učešće politike i zastupnika SDA u svim političkim uspjesima Milorada Dodika.
Kada je 1998.godine sa minimalnim brojem poslanika SNSD u Skupštini entiteta Republike Srpske, Milorad Dodik ovladao Vladom RS-a, tu su odlučno, sa svojim rukama stajali poslanici SDA.
Kada je tokom 2005.godine pripreman ponovni dolazak Dodika na vlast u nešto manjem entitetu, podrška SDA se podrazumijevala. Čak je po nalogu samog vrha SDA održan sastanak u Doboju na kojem je dogovorena smjena Pere Bukejlevića tadašnjeg predsjednika Vlade entiteta Republike Srpske, i dovođenje Milorada Dodika na njegovo mjesto, 04. februara 2006.godine.
Ako analiziramo implementaciju izbora 2018.godine, vidljivo je u koliko aktivnosti je upravo rukovodstvo SDA kumovalo jačanju pozicija Milorada Dodika i njegovog separatističkog proruskog pokreta otjelotvorenog u SNSD-u. Malo je političara u Sarajevu, kako onih opozicionih, ali i onih unutar SDA, koji nisu upozoravali Bakira Izetbegovića, da ne prihvata formiranje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, bez istovremene implementacije izbora i na nivou Federacije BiH i formiranja Vlade Federacije BiH. Svima je bila jasna dodikovsko- čovićevska veza u slabljenju pozicije drzavotvornih probosanskih politika koje se vode iz Sarajeva. Rezultat Bakirove odluke je danas svima jasan. Potisnuti su kadrovi iz Republike Srpske od kojih se trenutno očekuje da zaustave političko orgijanje Milorada Dodika. Svjedočili smo podršci poslanika SDA, uključujući i glas potpredsjednika SDA i ministra izbjeglih i raseljenih Edina Ramića izboru četvrtog i ključnog delegata Dodikovog SNSD-a u državni Dom naroda.
Učestvovala je SDA u odlasku Šarovića i Crnadka, koji vode koliko toliko racionalnu i politiku minimuma saradnje. SDA je ispunila sve želje koje su došle sa strane Dodika.
Drugačija bi sada bila priča kada bi na mjestu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH još uvijek sjedio Denis Zvizdić, umjesto odmetnutog Tegeltije, koji već nekoliko mjeseci ne saziva sjednice. Mogao je Denis Zvizdic još funkcionisati, uostalom, na način kako funkcioniše i Vlada Federacije. Bolje ikako, nego nikako. Ali, to su sve “mudre” i “osmišljene” odluke Bakira Izetbegovića. “Ko je znao tada”- mogao bi se nazrijeti odgovor iz SDA, kada im se predoče sve ove činjenice. Ali, zar politika ne postoji da se projicira, predvidja, analizira i na osnovu toga donose odluke čiji će se efekti osjetiti pozitivno u budućnosti. Nažalost, SDA i Bakir Izetbegović ne funkcionišu tako. Njihova je dnevna baza i razmišljanje od jutra do sutra ili pak po svidjanju. Ako je Bakiru u tom odredjenom trenutku bilo potrebno da sklone Denisa Zvizdića, a dovede Biseru Turković, nikakva mudrost ni nacionalni interes neće mu stajati na putu. Ma koliko sve koštalo i na koji način država Bosna i Hercegovina plaćala. U Beogradu se planira od Načertanija, u SDA od jutra do sutra i na način “ko je s kim dobar” i kol’ko je dobar? U tom grmu leži pogubnost političkih navika Bakira Izetbegovića.
