Piše: Arduana Memić
Osamdesetih godina prošlog vijeka se pojavio izvještaj CIA-e koji je najavio raspad Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kada se horski pjevalo: “druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”, i široke narodne mase, još uvijek opijene ublehom o bratstvu i jedinstvu, su odbacile taj izvještaj tretirajući ga kao još jedan napad mrskog kapitalizma na socijalističke tekovine.
Ali jasno je, sa ove vremenske distance, da su u izvještaj povjerovali najviše pozicionirani članovi generalštaba JNA i SANU dakle, oni koji su aktivno radili na razbijanju Jugoslavije i stvaranju velike Srbije. Bilo je to vrijeme pada berlinskog zida i raspada SSSR-a, i dok su se druge države socijalističkog bloka rastajale i osamostaljivale u miru, ex-Yu se raspala u krvavom ratu u kojem je najstrašnije posljedice pretrpila BiH na koju je izvršena dvostruka agresija, a najviše su stradali Bošnjaci nad kojima su izvršeni brojni zločini uključujući i genocid.
Zašto ovo pišem?
Pa zbog jednostavnog pitanja: da li se ex-Yu mogla “na vrijeme” prikloniti zapadnim integracijama i postati članicom NATO saveza, čime bi bio onemogućen njen krvavi raspad? Očito da nije, jer Josip Broz Tito, koji je imao i puno dobrih strana, i ponuda sa zapada, nije zelio, ili sto je jos ispravnije, nije mogao odnosno, nije mu bilo dozvoljeno da Jugoslaviju usmjeri prema EU i NATO, jer je u zadnjoj deceniji svoga života on bio samo marioneta u rukama Srba koji su zauzimali ključne pozicije u JNA, policiji, diplomatiji i ekonomiji.
U takvom regionalnom i globalnom okruženju je BiH dočekala 90-te godine, transformaciju petokrake u kokardu i najstrašniju agresiju i namonstruoznije zločine u njenoj historiji. Ni traga “bratstvu i jedinstvu”, niti “nesvrstanih” kao miroljubivog, srednjeg puta i organizacije koja ima planetarnu snagu sposobnost da zaštiti svoje članice. Ipak, u spirali takvih događaja događaju se i dobre stvari, pojavljuju se novi prijatelji BiH koji su na ispravan način razumjeli šta se dešava na prostoru bivše Jugoslavije, i koji su bezrezervno stali na stranu samostalne, cjelovite i suverene BiH. Među njima, najvažniji, najmoćniji i najuticajnici prijatelj su bile i ostale SAD, koje su imale nezamjenjivu ulogu u zaustavljanju rata, očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta i poslijeratnoj obnovi BiH.
Zbog toga je 6. august 1992. godine, kada su uspostavljeni diplomatski odnosi između SAD i BiH, jedan od najvažnijih datuma, jer je taj dan najmoćnija zemlja na planeti institucionalni, strateški i jasno poručila da je na strani cjelovite, demokratske i višenacionalne BiH i onih snaga koje se bore za takvu Bosnu i Hercegovinu. I ostale su SAD svih ovih 28 godina potpuno dosljedne svojoj prijateljskoj politici prema BiH. Zbog toga smo im zahvalni i zbog toga treba, poput zavjeta, čuvati to dragocjeno prijateljstvo između naših država.
BiH ima dva ključna vanjskopolitička cilja: EU i NATO integracije, i dominantna većina građana BiH podržava ove ciljeve jer će članstvo u ovim organizacijama donijeti stabilnost, sigurnost i ekonomski napredak.
Imajući u vidu geopolitičku situaciju, trebalo bi dodati i treći vanjskopolitički cilj za BiH – kontinuiran rad na jačanju trajnog i neraskidivog prijateljstva BiH i SAD.
“I mirna Bosna. “
