Situacijska soba je konferencijska sala u podrumu Bijele kuće iz koje američki predsjednici upravljaju kriznim situacijama u zemlji i inostranstvu. Tokom kriza i kada je ugrožena nacionalna sigurnost, američki predsjednici u situacijsku sobu pozivaju najvažnije i najodgovornije ljude u zemlji. Ozbiljan je to sastav.
Da kojim slučajem, centrala SDA ili Predsjedništvo BiH, posjeduju situacijsku sobu, možete li pretpostaviti i zamisliti koga bi Bakir Izetbegović, predsjednik partije sa najvećim brojem zastupnika u državnom i federalnom parlamentu, ministrima u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, premijerom u Vladi Federacije, članom Predsjedništva BiH, direktorom obavještajne službe, pozvao na hitne i žurne brifinge, savjetovanje i praćenje situacije.
A, situacija, što se tiče bošnjačkog naroda i Bosne jeste krizna i jeste za situacijska sobe.
To predsjednik SDA i njegovi saradnici u Predsjedništvu, Vijeću ministara BiH, Vladi Federacije BiH nerado priznaju i javno iznose. Kod njih je uglavnom med i mlijeko. Kod naroda strah i neizvjesnost. Velika je razlika između stavova koje svakodnevno u javni prostor iznosi bošnjačka inteligencija, opozicija i onog što tvrde zvaničnici SDA. Nešto u zraku debelo ne štima i smrdi. Fadil Novalić u ukupnoj situaciji i svojim javnim Facebook javljanjima uživo, koje je netom pokrenuo, izgleda, a i zvuči, kao da je upravo dovežen iz druge galaksije.
U isto vrijeme, Bošnjaci, polako ali sigurno ostaju bez države. A kako i neće, kada su u Bakirovoj imaginarnoj situacijskoj sobi pozicije su davno osigurali supruga Seka, Osman Mehmedagić, Asim Sarajlić, Fadil Novalić, Fikret Prevljak, Šefik Džaferović, Bisera Turković i dosta sličnih klimača glavama.
Eto, uglavnom tako izgleda sastav i osoblje bošnjačke situacijske sobe, koje bi trebalo da rješava tekuće krize u koju je doveden ovaj preplašeni narod i Bosna i Hercegovina. Tužno je i tragično bilo slušati prvog obavještajaca u Bošnjaka i Bakira, kako u najvećoj poslijeratnoj krizi u koju je upala Bosna i Hercegovina i njen narod, pokušava zataškati sraman način sticanja papira o završenom fakultetu.
Ko o čemu, Osman o papiru. Sramno i besmisleno je Bakiru držati suprugu na najodgovornijim funkcijama. Sramno i besmisleno je shvatati Asima Sarajlića ozbiljno, braniti ga i držati u blizini.
Bakir, Osman, Seka, Fikro, Asim, Šefik. Je li to vrh, je li to siva masa i inteligencija u koju ovaj narod može imati povjerenje i nadu da će nas izvesti iz krize i sačuvati ovu zemlju?
Voljeli bi svi da jeste.
Ali, teško. Nema Mahmutćehajića, nema Silajdžića, nema Turajlića, nema Ljubijankića, nema Muratovića.
Ima Mahir Dević, tu su braća Zahiragić, ima Edin Ramić, ima Dia ima Zildžić i slični.
Teško nama s vama.
(PRESS)
