“Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija”, čuvene su riječi muzičke legende koje su ga zajedno sa njegovima pjesmama učinile besmrtnim.
Milan Mladenović je 1994. godine preminuo od raka gušterače, kad mu je bilo tek 36 godina. Bio je hrabar i principjelan i borac za mir tokom agresije Srbije i Crne Gora na BiH i Hrvatsku tokom devedesetih godina.
Za Milana Mladenovića sve je zapravo krenulo iz Sarajeva gdje se doselio kao šestogodišnjak sa svojom porodicom.
“Sarajevo je vjerovatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali – ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Garija Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam preselio u Beograd”, govorio je Mladenović.
Svoju vezu sa Sarajevom Milan nikada nije pustio. Pjesma Ekatarine Velike pod nazivom “Sarajevo” jedna je od onih kojima je održavao svoju konekciju sa ovim gradom.
