Povratak Talibana na vlast u Afganistanu šokirao je mnoge. Bilo je to nekih novih “deset dana koji su potresli svijet” skoro kao što je prije stotinjak godina to uradila oktobarska revolucija. Potpisani su sporazumi, povlačenje Amerikanaca je najavljivano, ali ovako brzo sva dešavanja nije niko očekivao. Videa i fotografije sa mjesta događaja izazivaju snažne emocije. Talibani nikome nisu dragi i možda tako i treba biti.
Mnogo je teksta već napisano na ovu temu, mnogo intervjua obavljeno, sve se dešava u real time. Naša analiza bi bila samo još jedna kap u moru, te ćemo je preskočiti.
Ipak, ono što nas posebno može zanimati je položaj Bosne i Hercegovine kao zemlje čije je kvalitetnije funkcioniranje u dobroj mjeri ovisno o stepenu angažmana SAD.
Sasvim je jasno da u našoj zemlji zadugo ne bi bilo mira da se Amerika nije direktno involvirala 1995. godine, da ta zemlja u to vrijeme nije bila apsolutna supersila kojoj niko nije oponirao.
Danas je svijet drugačiji. Naša najveća šansa je da Amerika odluči da Bosnu i Hercegovinu tretira svojim direktnim nacionalnim interesom, a takav scenarij je moguć nakon poniženja koje je doživjela u Afganistanu.
Bosna i Hercegovina prema svojim resursima nije zemlja koja je neophodna velikoj Americi. Ovdje nema nafte, nema mnogo stanovnika, niti bilo čega zbog čega bi u geostrateškim računicama Amerika morala da nas “prigrli”. Međutim, ovo jeste još jedna zemlja u koju je Amerika investirala mnogo, pa zaista ne bi smjela dopustiti da se ponavlja scenarij koji je sada već viđen u Afganistanu. To je scenarij u kojem država, čiju je demokratsku strukturu Amerika stvarala, kolapsira.
Americi, nakon ovog svega, treba međunarodna pobjeda kako bi barem pokušala vratiti međunarodni ugled i uticaj. Predsjedniku Bidenu su sada prijeko potrebni međunardni uspjesi, jer je izgubio mnogo proteklim dešavanjima. Nema ko ga ne kritikuje, a možda ponajviše oni državnici koji šute ali polako preispituju stepen svog oslonca na nekada tako važnog saveznika. Dakle, nismo mi tu nešto pretjerano bitni, bitan je Americi njen vlastiti ugled.
Naravno, postoje oni koji smatraju da Amerika ima puno važnijih zemalja u svijetu u kojima mora “poentirati”, i potpuno su u pravu. Na sreću nije Bosna i Hercegovina u razini takvih kriznih područja i možemo mi ovako još dugo. Ova zemlja postoji hiljadu godina, postojati će još hiljadu, ali kvalitet življenja njenih stanovnika mora biti bolji, mora se zaustaviti opasan trend masovnog iseljavanja.
Međutim, stiče se dojam da je Americi najmanje potrebno uloženog napora u Bosni i Hercegovini kako bi uspjela. Nama zaista ne treba mnogo, deblokada sistema odlučivanja u državnim organima i skoro da bi to bilo to. Retorika bi se mijenjala sama po sebi nakon toga jer bi ostala samo prazna priča, demagogija bez stvarne moći.
Ovakav scenarij bi zaista nama odgovarao i možda predstavlja previše optimistično razmišljanje. Ali obrati su mogući, već su se dešavali kroz našu recentnu historiju.
Lobiranje naših institucija i dijaspore u ovom trenutku možda imaju i veće šanse za uspjeh nego ranije. Sve ozbiljne nacije koriste svaki trenutak da rade u svom interesu, za Bosnu i Hercegovinu je ovo sada jedan takav trenutak.
(PRESS)
