Piše: Mustafa Cerić
Poštovani Milanoviću,
nisam siguran da zaslužujete moje poštovanje, ali moj bosanski edeb i ahlak, etika i moral, zahtjevaju da se ljudima s poštovanjem obraćam pa i onima, koji mene i moju Bosnu ne poštuju.
Nemam riječi ni pohvale ni pokude za vašu današnju slavu hrvatske vojne “Oluje”, ali imam empatiju prema hrvatskom narodu zbog prirodne “oluje” koja ga je ovih dana zadesila. Vi ste mi, Milanoviću, vašom namjerom da danas hvalite zločin protiv moje Bosne oduzeli pravo da vam čestitam vašu hrvatsku “olujsku” pobjedu. Nije u duhu hrvatske kulture, ili ne bi trebalo biti ako te “kulture” u Hrvata još uvjek ima (s oproštenjem Krleži), da se čista hrvatska pobjeda miješa s nečistim hrvatskim zločinom protiv čiste bosanske krvi.
Poštovani Milanoviću,
ja sam danas i tijelom i dušom cijela Bosna, koja nije ni jadna ni bijedna, već ponosna i “pkosna od sna” unatoč vama, njenim susjedima, koji joj u lice hvalite svoju ludost (Desiderius Erasmus) i svoj zločin (Anders Breivik) protiv njenog samobitnog bosanskog duha.
Vučićeva i Dodikova pohvala ludosti u ime Srbije nikoga više ne iznenađuje, ali, Milanoviću, vaša i vašeg vam Čovića pohvala zločinu u ime Hrvatske neke još uvjek začuđuje. Ja nisam od tih koje vi, Milanoviću, iznenđujete vašom pohvalom zločinu u bespuću povijesnih gluposti, od kojih izdvajam onu nedavnu vašu izjavu da je “Bosna zemlja u kojoj ima puno muslimana”. Ima ih i bit će ih, ako Bog da! Hvala Bogu! Ima ih toliko “punu” da ih ni Mijo Jelić nije mogao sve ni sabrati u “koncentracioni logor” ni sve pobiti u “udruženom zločinačkom poduhvati”.
Stoga, nije mi jasno, Milanoviću, zašto danas dajete odličje Miji? On nije završio posao! “Puno” je još ostalo muslimana u Bosni, koje vi ne želite gledati! Osim ako vi to odličje dajeti Miji kao znak zahvalnosti za njegov pokušaj, pokušaj koji treba da bude putokaz drugima kako se brani Hrvatska od puno muslimana u Bosni i kako treba dovršiti zapoćeti “udruženi zločinački poduhvat” (Herceg Bosnu) sve dok se broj muslimana u Bosni ne dovede na poželjnu mjeru.
No, ima nešto, Milanoviću, što me čini ponosnim Bosancem, makar bilo na moju štetu, a to je ovisnost Hrvatske o Bosni za njenu vlastitu odbranu. Bosna je plodna zemlja u svakom pogledu, a posebno u rađanju svojih sinova i kćeri, koje vi, i sa istoka i sa zapada, otimate zato što ih nemate tako rasnih, tako stasnih, tako hrabrih i tako sposobnih kod sebe kao što ih ima Bosna. O toj vašoj krađi bosanskih sinova i kćeri moglo bi se mnogo govoriti, ali za ovaj put želim samo reći da Bosna sve prati i da dobro zna sve svoje domoljubive sinove i kćeri, kao i one koji su je izdali, poput Mije, kojeg vi danas hvalite za zločin, kojeg je počinio protiv svoje zemlje i države – Bosne (i nejne Hercegovine).
Poštovani Milanoviću,
pišem vam ovo zatvoreno pismo zato što vi iza vaše hrvatske zatvorene kapije krijete osumnjčenog ratnog zločinaca Miju Jelića, kojem danas dajete odličje za zločin i time zatvarate bosansku kapiju za sebe jer, ako niste znali, vi ste od danas “persona non grata” za autohtonu, autentičnu, ponosnu i nikad pokorenu Bosnu, a za tu Bosnu postoji samo jedna ulazna kapija i nikoja druga. Vi tu jedinu ulaznu kapiju u Bosnu danas zatvarate.
Poštovani Milanoviću,
zatvaram i ja ovo moje pismo sa porukama vama osobno i onima sličnim vama u Hrvatskoj:
– Bosna je dar s neba i svjetlo na Zemlji!
– Niti je moguće dar Božji od Bosne uništiti, niti je moguće zemaljsko svjetlo od Bosne ugasiti!
– U Bosni ima puno muslimana (Bošnjaka/Bosanaca), koji čuvaju dar Božiji, kao zjenicu oka svoga!
– Koji pale svijeće u mraku! – Jer Bog je svjetlo nebesa i Zemlje!- Jer Bog čuva svoj dar i svoje svjetlo od Bosne!
– Neka živi časno i ničim uprljano prijateljstvo između Bosne i Hrvatske bez zločina i bez pohvale zločinu!
– Lijepi pozdrav od Bosne u ružnom danu sjećanja na nečastan čin predsjednika Republike Hrvatske!
