Pjesmu koju ne pjeva, ali u koju je unio sav svoj umjetnički i stvaralački senzibilitet Milić Vukašinović stvorio je za Hanku Paldum. Iz svakog stiha i takta pjesme izbija njegov pečat, pa dok je slušate imate njegov lik pred očima skoro koliko i Hankin. Riječ je o pjesmi “Ja te volim”, koja je poznatija kao “Tražio si sve”, a koja je objavljena na Hankinom albumu “Sanjam” 1982. godine.
Pjesma je, naravno, urađena u folk maniru i po odrednicama tog muzičkog pravca. Međutim, vrlo lako bi se mogla ogrnuti ruhom rokenrola, kojeg je Vukašinović doktorirao.
Kompozicija donosi vječiti motiv zaljubljene žene i muškarca hedoniste. On ženu doživljava kao trenutnu zanimaciju i trofej koji gubi na značaju čim ga osvoji. Ona je svo svoje biće unijela u vezu s njim, bila spremna na svaku žrtvu zarad opstanka ljubavi, dok je on sve to posmatrao kao običnu razonodu bez ikakvog posebnog značaja. Pjesmu možemo shvatiti i kao popis svih nedaća koje je pretrpila heroina ovog lirskog sukoba. Od “sve sam ti dala”, “čitav moj si svijet”, “srce si mi krao” do “sanjala sam nestvarne sne” ili “izgubila sam sve, nije mi žao”.
Posebno upečatljivo mjesto u pjesmi zauzima refren. U tim stihovima žena nije više samo ranjena, poražena i shrvana bolom. Ona je i dostojanstvena, ponosita, uzvišena i plemenita. Bez obzira na količinu bola kojoj je izložena, ona iz ove priče izlazi slomljenog srca, ali uzdignutog čela. Specifičnu težinu tu imaju stihovi “patiću i plakaću, al’ neću da molim” ili “s gorkim suzama, s mukom se borim”. Sve ovo praćeno je ritmičnim udarima harmonike i bubnjeva, što samo pojačava njenu odlučnost i dostojanstvo.
Pomislili biste da će refren biti ponovljen, kako se to obično praktikuje. Međutim, on se sastoji iz dvije strofe koje počinju stihovima “ja te volim” i “ja te ljubim”. Tim pjesničkim postupkom pomenuta odlučnost i dostojanstvo dobijaju sasvim novu dimenziju.
Kada sve uzmemo u obzir, nekako postaje očigledno da je Vukašinović autor ove pjesme. Poznato je da je proveo znatnu količinu vremena u društvu mnogih žena, pa je zasigurno i sam bio protagonista bar jednog sličnog ljubavnog sukoba. A najdugovječnije su iskrene pjesme koje nose notu ličnog iskustva.
Fascinantna je i melodijska harmonija ove pesme. Ako se zna da je harmoniku svirao Ljubiša Pavković, klarinet Boki Milošević, frulu Bora Dugić, gitaru Milić Vukašinović, a klavijature Laza Ristovski, uz neponovljivu boju Hankinog glasa, onda je status evergrina najmanje što ova pjesma zaslužuje.
