| Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane pripremio je analizu aktualne političke situacije na Zapadnom Balkanu povodom obnavljanja dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine posredstvom EU. PRESS iz opširne analize „Zapadni Balkan 2020: Pokušaj ponavljanja historije“ izdvaja najzanimljivije dijelove koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu. Dok pojedine države kao Poljska uspješno koriste članstvo u EU i rade na ubrzanom razvoju, na Zapadnom Balkanu pokušava se ponavljati historija. O tome svjedoči primjer aktualnih dešavanja u Srbiji. Ovih dana na video samitu čelnika zemalja Zapadnog Balkana, koji je održan u organizaciji Atlantskog vijeća iz Washingtona zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalni izaslanik za Zapadni Balkan Matthew Palmer je rekao: „Zemlje na Zapadnom Balkanu shvaćaju da njihova ekonomska budućnost leži u regionalnoj saradnji i integraciji u evropsku porodicu naroda i uspješnoj ekonomiji“. Palmer je rekao, da je dobar primjer nedavne saradnje na Zapadnom Balkanu projekat „zelenih koridora“, koji je nastao i kao odgovor na pandemiju Covid-19, a koji omogućava smanjenje procedura prilikom transporta roba u regionu. Problemi sa regionalnom saradnjom i dalje su prisutni na Zapadnom Balkanu. Uspostavljane „malog Schengena“ odbio je predsjednik Kosova Hashim Thaçi (PDK) objašnjenjem, da Kosovo ima jasno zacrtan put, a to je članstvo u EU i NATO. Čak su kosovski zvaničnici uključujući i donedavnog premijera Kosova Albina Kurtija (LVV) izjavljivali, da se radi o pokušaju uspostavljanja četvrte Jugoslavije i tzv. „Velike Srbije“. Slične razloge za odbijanje imao je i crnogorski predsjednik Milo Đukanović (DPS) i jedan dio čelnika u Bosni i Hercegovini. Najiskusniji albanski političar i aktuelni predsjednik Albanije Ilir Meta (LSI) nedavno je na temu velikodržavnih projekata izjavio da, „Velika Srbija nije uspjela, a velika Albanija nije moguća“. Plasiranje informacija o tzv. velikodržavnim projektima, da li oni bili velikosrpski, velikoalbanski ili velikohrvatski odvraća region od nužne saradnje na svim područjima. To uporno radi predsjednik Crne Gore Milo Đukanović plašenjem crnogorskog naroda potencijalnim velikosrpskim hegemonizmom, kao negatorom crnogorske nacije i države, dok ignorira činjenicu da je upravo Đukanović bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića (SPS) i izvršilac velikosrpskog projekta u 90-tim godinama prošlog stoljeća. Upravo aktualna dešavanja u Srbiji pokazuju, da se pokušava ponavljati historija. Naime, vidljivi su pokušaji, da se sruši aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova vlast. U osnovi radi se o sličnom scenariju, koji se dešavao prije 20 godina kada je srušen srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i njegova vlast. Iz scenarija se može prepoznati sličnost sa događajima od prije 20 godina. Na ulicama se pokušavaju organizirati masovni protesti, opozicija pokušava sa dijelom stranog faktora usmjeravati proteste. Tu ponovno imamo Mila Đukanovića i Crnu Goru i njihovu ulogu. Ponovno su u igri zvanični Zagreb i Priština. Tu je kao i tada nezaobilazni Milorad Dodik (SNSD) i zvanična Banja Luka. Da bi se oslabio Vučić aktiviran je i dosadašnji koalicioni partner Ivica Dačić (SPS) i njegova Socijalistička partija Srbije (SPS). Teško je zamisliti političku korist od podrške, koju Vučiću izražavaju osobe sa „crne liste“ američke administracije kao što je trenutno Dodik, ili Ivica Dačić, koji je dugo vremena bio na američkoj „crnoj listi“. Njihova podrška, prema ocjenama analitičara, kada su Srbiji potrebni najbolji odnosi sa Zapadom, više šteti nego što koristi interesima Srbije u ovom periodu. Analitičari smatraju, da se uskoro očekuje najveći napad na Srbiju i njenog predsjednika Aleksandra Vučića sa namjerom nelegalnog svrgavanja aktualne vlasti, stvaranjem nove krize, pokušajem destabilizacije Srbije i regiona. Srbija se iz regiona optužuje da potkopava suverenost Crne Gore i BiH, da želi mijenjati Republiku Srpsku za Kosovo ili Kosovo za Republiku Srpsku, da destabilizira Hrvatsku i da je oslonac ruskog uticaja na Zapadnom Balkanu i Evropi. Analitičari upozoravaju, da samo najjači mogu sklapati sporazume i očigledno je, da su kosovski pregovori osuđeni na propast, jer je kosovska politika podijeljena. Leonid Brezhnev i Ronald Reagan, u to vrijeme najokorjeliji protivnici, su pronalazili rješenja, samo zbog toga što su bili snažni političari sa jakom podrškom. Sličan primjer u regionu je Zoran Zaev (SDSM), koji je snažan političar i pronalazi mogućnost dijaloga i sporazuma sa Vučićem, ali i sa drugima sa Balkana iako se radi uglavnom o protivnicima makedonske samobitnosti. Da li je samo Vučić problem Balkana ili se na Balkanu nalaze i druge politike. Da li je samo teza o „Velikoj Srbiji“ jedini problem na Balkanu? Analitičari upozoravaju, da se sve važnije odluke na Zapadnom Balkanu donose uz podršku/saglasnost velikih sila i ako su Vučić i Srbija izvor problema na Balkanu onda se taj problem treba sagledavati i kroz djelovanje tzv. međunarodne zajednice koja je u dešavanja na Balkanu uvučena „do guše“ posljednjih 150 godina i koja je partner Vučiću i Srbiji. Trenutno na Balkanu ne postoji političar, koji ne može biti „sklonjen“ ukoliko to želi tzv. međunarodna zajednica. Bilo bi za očekivati, da bi situaciju u BiH trebala riješiti tzv. međunarodna zajednica, tako što bi smijenila Milorada Dodika, ukinula paralelne veze, protiv kojih se očitovala i sama EU i ne bi bilo destabilizacije BiH, bar neko vrijeme. Ili realizirati sve one zaključke EU, SAD, međunarodnih i EU eksperata na čelu sa Pierrom Mirelom , koji su jasno naveli posljednju godinu, da je u Crnoj Gori mafijaški sistem na čelu sa Milom Đukanovićem i predložili kako to riješiti. Ili da EU zaustavi najnoviju finansijsku pomoć Republici Hrvatskoj zbog kršenja u zloupotrebi prava, koja više nego ikada podriva suverenost BiH. Ili ubrzano primiti Srbiju i BiH u EU. Ne radi se samo o privremenim mjerama, nego o strateškom djelovanju EU na Zapadnom Balkanu, koja očigledno izostaje, a stalno se priča o ruskom, kineskom i turskom djelovanju i opasnosti za Zapadni Balkan i EU. Analitičari prepoznaju dio sličnosti scenarija sa događajima u Srbiji od prije 20 godina s tim, da skreću pažnju, da srbijanska opozicija nema ni približno jake političke snage i podrške među građanima i iz inostranstva, koju je imala opozicija prije 20 godina u Srbiji niti je nezadovoljstvo građana aktualnom vlašću na nivou od prije 20 godina. Pri tome se mora imati u vidu da Srbija ima najjači sigurnosno-obavještajni i obrambeni sistem u regionu za suprotstavljanje napadima tog oblika. Neizbježno se u ovom trenutku postavlja pitanje: ko želi ponavljanje historije u Srbiji? Da li će region i službeno dobiti nove ratne zločince: Thaçi, Veseli, Ahmeti, Đukanović…? Specijalizovana vijeća i Specijalizovano tužilaštvo Kosova (KSC-SPO), do sada nisu zaživjeli u punom kapacitetu. Građani Kosova žive u strahu kao svojevrsni „taoci“ političko-kriminalnih struktura i (para)vojnih i (para)obavještajnih struktura, koje simboliziraju Kadri Veseli (PDK) i Hashim Thaçi, Međutim, situacija se umnogome promijenila podizanjem optužnica protiv Thaçija i Veselija što daje nadu, da će konačno doći do procesuiranja najodgovornijih za počinjene ratne zločine na Kosovu. Tome treba dodati poziv Specijalnog tužilaštva Ali Ahmetiju, koji je za vrijeme rata na Kosovu bio dio istog tima u kojem su bili Thaçi, Veseli ali i mnogi drugi. S obzirom da se radi o vrhunskim međunarodnim tužiocima i sudijama, očekuje se da budu istraženi i pojedini sadašnji saradnici Ahmetija u Sjevernoj Makedoniji, gdje je Ahmeti već 19 godina predsjednik političke stranke Demokratska unija za integraciju (DUI-BDI). Analitičari smatraju, da je djelovanje KSC-SPO zakašnjelo, ali pokazuje, da će ipak pravda biti dostižna. To se odnosi i na aktualnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji se povezuje sa ratnim zločinima na prostoru Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te se u međunarodnim krugovima navodi da će Milo Đukanović biti svjedok odbrane Thaçija, a obim i sadržaj zločina Đukanovića daleko nadmašuju Thaçijeve zločine. Posebno će biti zanimljiva izborna kampanja za parlamentarne izbore u Crnoj Gori (30.avgust 2020) u kojoj se očekuje, između ostaloga, da Milo Đukanović svojim biračima Bošnjacima, ali i ostaloj javnosti otkrije gdje se nalazi najmanje jedna skrivena masovna grobnica ubijenih Bošnjaka. Upravo su Bošnjaci kao žrtve u najtežoj situaciji i pod najvećim pritiskom Đukanovićevog režima, da glasaju za svoga zločinca. Postoji na stotine hiljada stranica i dokumenata, koji povezuju Mila Đukanovića sa počinjenim ratnim zločinima. Prvi korak mora biti napravljen u Crnoj Gori upravo pri otkrivanju masovne bošnjačke grobnice Đukanovićevog režima. Đukanović se nikada nije usprotivio ili bilo na koji drugi način suprotstavio počinjenim zločinima i genocidu u Srebrenici, što je vidljivo iz transkripata zapisnika Visokog savjeta odbrane (VSO). Freedom House je dodatno označio Đukanovićev zločinačko-kriminalni režim kao hibridni režim u svom najnovijem izvještaju. Freedom House je predložio SAD, da blokiraju izdavanje viza, zamrznu finansijska sredstva i preduzmu druge mjere prema fizičkim i pravnim osobama uključenim u kriminal i korupciju ili kršenje ljudskih prava. Freedom House sugerira EU, da hitno istraže zloupotrebu sredstava iz evropskih fondova, što Međunarodni institut IFIMES snažno podržava. Analitičari upozoravaju, da su na Kosovu nestale odnosno uzaludno potrošene dvije milijarde EUR novca poreskih obveznika iz EU, jer su rezultati takvog djelovanja EU na Kosovu beznačajni. EU ne treba kažnjavati građane Kosova, kojima treba ukinuti vizni režim, a uvesti ga pojedinim političkim zvaničnicima. Kosovu je prijeko potrebna dekriminalizacija politike. Zbog toga je od izuzetne važnosti izvršiti dekriminalizaciju kosovskih Albanaca, sudskim procesuiranjem nosioca kriminala, korupcije i počinioca ratnih zločina. Stanje na stranačkoj sceni je još uvijek pod kontrolom PDK i SHiK – (para)tajne službe. Bez pravilnog suočavanja sa prošlošću kosovski Albanci ali i drugi stanovnici regiona ne mogu osigurati bolju budućnost. |
(PRESS)
