Petak, 22.11.2024.

Primjer prof. dr. Vranića pokazao je neprimjereno gaženje dostojanstva i temeljnih ljudskih prava

Subota, 01.08.2020. | BiH | Kolumne | Najnovije | Vijesti

Piše: Arduana Memić

Građani se moraju pobuniti javno – institucionalno i personalno protiv ovakve samovolje pojedinaca i grupa.

“Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će vas neko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti.”

Zbog toga sloboda govora, odnosno sloboda izražavanja predstavlja jedno od osnovnih ljudskih prava i bitan je postulat svakog demokratskog društva.


Ovo je precizno definisano i u Ustavu BiH, gdje je u clanu II. 3. d)f)g)h) jasno definisano da svaki građanin BiH uživa pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere i pravo na slobodu izražavanja.

Ovako stoji u Ustavu BiH, a kako to izgleda u praksi i kako to razumijevaju otuđeni političko-obavještajni centri moći, mogli smo čuti i vidjeti tokom gostovanja vrsnog hirurga dr. Vranića, sinoć na FACE TV.

POLICIJSKI I PRAVOSUDNI ORGANI MORAJU ZAŠTITI USTAVOM ZAGARANTIRANA LJUDSKA PRAVA

On je naime iznio zabrinjavajuću tvrdnju da mu je “sugerisano da smanji svoje aktivnosti na facebooku, inače …”, poslije koje se treba zabrinuti svaki slobodnomisleći građanin BiH, ali prije svega se trebaju zabrinuti, odnosno aktivirati policijski i pravosudni organi koji imaju zadatak da štite Ustavom zagarantirana ljudska prava i osnovne slobode.

Ko je taj “tajni centar moći” koji prati najuglednije ljekare u BiH, ko je taj ko određuje kriterijume da li je ono što neko napiše ili izjavi ispravno ili ne, ko je taj ko ima hrabrosti, ili misli da posjeduje snagu, da na ovaj način prijeti bilo kome, a u konkretnom slučaju uglednom ratnom i poratnom i međunarodno priznatom hirurgu?

U ovakvom i sličnim slučajevima, očekuje se od nadležnih državnih institucija da promptno reaguju, utvrde ko stoji iza ovakvih brutalnih prijetnji, i najvažnije, da dokažu šta je cilj zastrašivanja uglednih građana i gušenja slobode misli i izražavanja.

Jednoumlje? Totalitarizam? Partokratija? Monarhističko umjesto demokratskog upravljanja? Ili možda, personalna odmazda sujetnih nalogodavaca?


Građani, intelektualci i svi koji ne žele živjeti u režimu koji se želi nametnuti i u kojem neće smjeti misliti i govoriti, se moraju institucionalno, personalno i javno pobuniti protiv ovakve samovolje pojedinaca i grupa, rigidne represije koja je svojstvena samo okorjelim diktatorskim režimima, a nikako našem društvu koje teži ka Evropi.