Jadranske plaže, umjesto da budu mjesto uživanja i opuštanja, postaju sve češće bojno polje na kojem se s jedne strane potežu prijetnje i uvrede, a s druge Zakon o pomorskom dobru i Pravilnik o koncesijskom odobrenju.
Nadasve neugodnu situaciju doživio je 25-godišnji Darko Bilandžija i njegova porodica, koja već 20 godina ljetuje u Tučepima.
U nevjerici su Slobodnoj Dalmaciji prepričali subotnje jutro kad su se našli na meti salve uvreda i psovki jer su pomaknuli praznu ležaljku, a kad su verbalnom nasilniku rekli da su ga prijavili, on im je odgovorio:”J**e me se!”.
“Taj gospodin, ako ga mogu tako nazvati, ležaljke je poredao duž cijele obale te zauzeo čitav hlad da bi turisti bili primorani platiti ih. Nakon što smo sklonili jednu ležaljku u stranu da bismo spustili svoje stvari, on je krenuo galamiti i prijetiti mojoj obitelji, iako mi nismo učinili ništa što zakonom nije dozvoljeno. Zakon o pomorskom dobru kaže da nije dozvoljeno ograničenje korištenja plaže bez koncesije koju ovaj gospodin nema. Žalili smo se i u Općini Tučepi, ali to nije ništa donijelo jer izgleda da oni ne žele riješiti ovaj problem. Ovo je sramota što rade prelijepoj hrvatskoj obali i jednom predivnom mjestu kao što su Tučepi. Nadam se da ćete uspjeti skrenuti pažnju na ovaj užas koji vlada Jadranom”, javio se redakciji ogorčeni gost koji je odsjeo u privatnom smještaju u Tučepima.
Kako saznajemo od njega, došlo ih je šestero, supruga i on iz Essena te njegovi roditelji i još dva odrasla člana porodice iz Tuzle.
U subotu ujutro došli smo oko 5 sati da ostavimo stvari i pomakli smo jednu ležaljku od cijelog niza koje su tu već bile posložene. Nije prošlo puno kad je došla muška osoba i povišenim tonom nam zaprijetila: ‘Ovo vam je zadnji put da dirate ležaljke, ajde da vas vidim sutra!’. Zatim je mom ocu, čovjeku u godinama, rekao: ‘Da vidim hoćeš imat’ m**a pomaknuti ležaljke!”. Moj otac mu je na to odgovorio da zove policiju ako misli da je u pravu.
Nakon toga je Darkova 59-godišnja majka otišla žaliti se na info pult i u općinu. To su rekli i nasilniku koji im je “odrezao”: ”J**e mi se za vas i Općinu!”.
“Na info pultu su nam se ispričavali što se to dešava, ali da oni ne mogu ništa, da mogu samo saslušati, da općina daje koncesije da se njima obratimo. Bila sam u općini i izgleda da su ležaljke tu uz koncesijsko odobrenje, ali nitko mi nije želio reći detalje. Ali ako i ima odobrenje, nema pravo staviti ležaljke na plažu da stoje cijeli dan prazne pa ih digne oko 15 sati. Osim toga, pitanje je za koliko ležaljki ima odobrenje i za koliku površinu. Mi smo 20 godina u Tučepima i vezani smo za ovu plažu i ne želimo ići na drugu. Navili smo sat u 4.30 sati pa su mi sin i muž otišli zauzeti mjesto u hladu, a ležaljke su već bile postavljene”, žalosna je gospođa koja je dosad Tučepe pamtila samo po lijepome.
Njezin sin je poslao prijavu i Lučkoj kapetaniji i policiji i u njemu je naveo da je ležaljke postavio jedan privatni iznajmljivač. Kontaktirali smo ga, ali saznajemo kako ležaljke nisu njihove.
“Ne, mi vam nemamo ležaljke na plaži ni koncesijsko odobrenje, već ga ima osoba kojoj ne znam ime, a nema ni prijavljene apartmane tako da vas ne mogu uputiti koga da tražite. Mi smo za naše goste kupili desetak ležaljki koje oni ponesu kad idu na plažu – rekla nam je ljubazna gospođa”.
Još jedna mještanka Tučepa nam je potvrdila kako su ležaljke vlasništvo osobe koja živi iznad magistrale i nema apartmane u prvom redu do mora.
“Samo znam da je bio skandal u subotu ujutro i da to nije prvi put. Koliko ja znam, on bi morao ležaljke držati na hrpi i kad koju iznajmi, onda je postaviti na plažu. Ovakvo zauzme sva najbolja mjesta u hladu i onda pola ležaljki stoje za ukras jer ljudi ne žele platiti 50 ili 60 kuna za korištenje. Pa i moji gosti se prže na suncu jer ne mogu doći do hlada. Općinu očito nije briga da se na plaži događaju progoni stalnih gostiju”, kaže ogorčena žena.
Koncesijsko odobrenje je akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obavljanje djelatnosti koje ne isključuju opću upotrebu pomorskog dobra. Naknada se plaća godišnje, a prihod ide u prihod jedinice lokalne samouprave.
Na fotografijama koje je poslao Darko Bilandžija vide se prazne ležaljke poredane kao vojska u zoru dok još na plaži nema kupača.
Na ostalim fotografijama, snimljenima u malo kasniji sat, vide se ležaljke oko kojih su postavljene prostirke, ručnici i ostala plažna oprema i to tako da su na pojedinim mjestima nagurane na svaki preostali slobodni centimetar četvorni. Kako se pomiče hlad, kupači samo što se ne podvuku ispod njih da izbjegnu sunčeve zrake.
