Ovogodišnji šesti po redu Međunarodni festival književnosti Bookstan zvanično je otvoren večeras. U toku dana upriličeno je nekoliko promocija.
U organizaciji IK “Buybook” trajat će do 10. jula, a tradicionalnom podnaslovu “No East – No West” dodao je još jednu frazu “Non Paper”, najavljujući time jednu od tema koja će biti u fokusu.
“Bookstan” je večeras počeo predstavljanjem knjige Semezdina Mehmedinovića “Me’med, crvena bandana i pahuljica” o kojoj je i sam autor govorio kroz ugodan razgovor sa Johnom Freemanom.
Knjiga je zabilježila izuzetne kritike na svakom dijelu svijeta gdje se pojavila.
“Kada sam uzeo knjigu i pročitao prvu rečenicu Izgleda da je danas bio dan kad sam trebao umrijeti…, najčudnija i najljepša prva rečenica koju sam pročitao. Od tog trenutka sam zatečen, čovjek koji gleda sebe, ima srčani udar i preživi. Ljudi se ne odvajaju od tijela, oni su tijelo, u njemu su, ne možeš se odvojiti…Nevjerovatno, pogledao sam email danas i prošlo je 10 godina od tada, od kada sam prvi put pročitao…Nikad nisam pročitao knjigu kao što je ova”, istakao je Freeman u početku razgovora sa Mehmedinovićem.
“Me’med, crvena bandana i pahuljica” najintimnija je knjiga Semezdina Mehmedinovića, koja kroz naizgled svakodnevne, a opet neobične događaje duboko ponire u međuljudske odnose, u odnose muža i žene, oca i sina.
“Zašto je dnevnik kao forma bitan za mene, pokrenuo sam jednu ediciju, osjećam potrebu da kažem da je moja knjiga prošla jedan skandal u susjednoj Hrvatskoj, jer javno nisam govorio, radi se o tome da je u Hrvatskoj početkom ove godine osnovana jedna nagrada gdje je Ministarstvo kulture izdvojilo određene novce, i onda se desilo da je u izboru pet knjiga našla i knjiga Fraktura i onda je od februara krenula komična situacija, pokušali su da me izoliraju i na kraju nemajući izbora, bez da obavijeste žiri, oni su skinuli moje ime i moju knjigu. Iza toga stoji jedan nacionalistički koncept čistih identiteta, gdje se moje ime nije uklapalo, dakle čije knjige bi trebale biti distribuirane srednjoškolcima u Hrvatskoj”, ispričao je Mehmedinović.
Istakao je kako ima otpor prema čistim identitetima, naglasio je definisanje hibridne književne forme, kako je naša povijest zadnjih 30 godina obilježena problemom političkog koncepta čistih identiteta.
“Nije ugodno biti izložen kulturo-šovinizmu koji dolazi iz sistema, iz ministarstva neke kulture, komično je zapravo, tretirati pisca koji nije preveden, a objavljen je kao strani pisac, a ja to nisam. Ja sam državljanin Amerike, ali ja sam bosanski pisac, a nisam stranac”, poručio je Mehmedinović i istakao kako je njegov metod svakodnevnog pisanja.
Svaki udar, politički ili srčani, dolazi neočekivano, bez najave, bez objašnjenja, i zauvijek mijenja onoga kome se dogodio. Kada udar pak preživi pisac poput Semezdina Mehmedinovića, neizbježno je da se ta biografska činjenica pretoči u jedinstvenu, neponovljivu prozu. Srčani udar u pedesetoj, na prelasku iz jedne životne dobi u drugu, mijenja ne samo osobu koja ga je doživjela već i njegove najbliže. Takve rubne situacije oni su trenuci kada se svatko zapita što i kako dalje.
S druge strane, knjiga Semezdina Mehmedinovića Sarajevo Blues najbolji je i najtačniji podsjetnik na opsadu Sarajeva, podsjetio je Freeman i pitao pisca Mehmedinovića o ovoj knjizi i kazao: “Volio bih da pričaš razlikama o ljubavi, porodici, ličnoj njezi, nešto što nam se dešava kolektivno, kako to sve mijenja dnevnik kao formu u Sarajevo Blues…”
“Sarajevo Blues donijelo mi je to osjećanje u kojem kad živiš u gradu pod snajperima, otkrivaš da je tvoje tijelo prostor tvoje smrtnosti, onda u to tijelo se upisuje naš život…”, ističe Mehmedinović.
Istakao je zanimljivu činjenicu da je naviknut da svijetu pojedinac nije bitan, u razgovoru su spoemnuli i pandemiju koronavirusa, ekonomiju, svijet i realnost koju živimo.
Ideju zone koju je doživio objasnio je kroz svoj primjer. “Historija pravi rez u mom životu i to je ono što je algoritam…Zašto ja nemam problem pisati o svojoj stvarnosti, zato što ono što mi se desilo me obilježilo…”, kazao je Mehmedinović.
