U Umjetničkoj galeriji BiH će ovog ljeta biti predstavljena prva samostalna izložba Selme Selman, što je glavni povod za razgovor sa koordinatoricom izložbe – producenticom i sociologinjom Hanom Ćurak.Hana Ćurak, dvadesetsedmogodišnja Sarajka sa adresom u Berlinu, dio je kreativnog i produkcijskog tima Selmine izložbe koja će biti otvorena u julu ove godine. Na čelu ovog tima je, pored Selme, i kustosica Amila Ramović – s kojom je Ćurak prošle godine sarađivala na izložbi umjetnika Bojana Stojčića.
“Velika mi je čast imati Amilino i Selmino povjerenje na ovom projektu”, govori Ćurak u početku razgovora za Klix.ba.
“Kada razmišljam o umjetničkoj sceni u BiH, razmišljam o solidarnosti koja se rađa među pripadnicima mlađe generacije. Naši genijalni mladi umjetnici i umjetnice – oni svi pripadaju jednoj generaciji koja, po uslovima i pravilima tržišta kao i društvenog stanja zapravo ne bi trebala postojati. Prepoznajući to i, usprkos svemu, stvarajući unutar našeg javnog prostora, oni razumiju da je uzajamna solidarnost jedina platforma iz koje mogu crpiti snagu. Iako oni nisu vidljivi u našoj javnoj sferi koliko bi u zdravom društvu koje ulaže u kulturu bili, veoma je osnažujuće znati da ih pravila nisu natjerala da igraju samo za sebe. Prava raja, naravno”, kaže.
Komentarišući društvo, Ćurak se osvrće na još jednu važnu temu – feminizam u BiH. Ističe kako u sredini određenoj bolnom traumom nema prostora za druge stvari.
“Iz naše vizure, potpuno legitimno podstaknuto našom stvarnošću, jako malo stvari je zaista bitno. Postoji velika količina neadresiranog bijesa i beznađa koji se akumulira u obliku neproduktivnih politika te nagrađivanja afekta kao jedinog oblika komunikacije. Iznimno siromaštvo doprinosi skoro nemogućoj situaciji u kojoj feminizam postaje nešto za bogate, privilegovane, a mačo kultura način za bijeg od stvarnosti”, kaže.
Dodaje kako joj je važno da nikome ne govori šta feminizam jeste ili treba biti, kao i da ostane neovisna u svom promišljanju. Glavni cilj je potaknuti ljude da razmisle o onome što govore i rade kako bi se, tu i tamo, stvarale male iskre kritičkog promišljanja, koje je u našem društvu velika nepoznanica.
“Moja osobna definicija feminizma unutar lokalnog konteksta omogućava mi da pod njime podrazumijevam ženska i muška nastojanja da se drugima olakša svakodnevnica. Ako feminizam shvatimo tako, te pogledamo njegovu lokalnu historiju, vidjet ćemo da je on neizostavan dio naše tradicije – koji je uvijek postojao kao progresivan otpor dominatnim matricama neznanja. A neznanje je u srži svih patrijarhalnih društava”, kaže.
Ćurak već sedam godina vodi stranicu “Sve su to vještice”, koja na Facebooku broji nešto više od 50 hiljada pratitelja. Stranicu opisuje kao prostor u kojem se, koristeći satiru u određenom obliku, otkriva i propituje fino tkanje patrijarhata skriveno u ponašanju, idiomima i komunikaciji.
“Prije otprilike sedam godina, bilo je potrebno u digitalnu sferu uvesti žensko iskustvo, feministički jezik i humor, jer je digitalna sfera, kao i analogna, bila većinski posvećena muškom iskustvu. Tada, kao studentica sociologije i međunarodnih odnosa, bila sam nadahnuta intelektualkama poput Chantal Mouffe i Cynthie Enloe kao i, naravno, tzv. vješticama iz Rija – Dubravkom Ugrešić, Vesnom Kesić i drugima, vjerujući da je dugoročna kulturološka promjena moguća isključivo postepenim, malim, skoro neprimjetnim pomacima u društvu, posebno onima koja su, poput našeg, iznimno militarizirana i traumatizirana”, govori.
Vještice su zatim nastavile sa radom na digitalnoj i humorističkoj komponenti, ali se uporedo razvila i analogna platforma za zagovaranje i komunikaciju.
“Danas, Vještice se sastoje od tri komponente: digitalno prisustvo, potom multimedijalna produkcija i, na kraju, konsultantske usluge u oblasti roda, mira i sigurnosti. Na ovaj način, svoja znanja iz oblasti zagovaranja, strateške komunikacije, sociološke teorije i liderstva spajam u jednu koherentnu platformu kojoj je cilj imati dugoročan, feministički utjecaj na mir. Dozvolite mi ovdje jedno inshallah”, nasmijano kaže.
Vještice se bave problematiziranjem militarizacije unutar feminističkog pristupa sigurnosti, rodom i moći u jeziku i politikama, mikrosociološkim perfomativitetima roda, solidarnošću kao alatom feminističkog pristupa sigurnosti, feminizmom i regionalnom izgradnjom mira, reproduktivnim radom, ekonomskim osnaživanjem žena, emancipacijom (kroz) vizuelne umjetnosti, jugoslovenskim feminističkim naslijeđem i historijom kao alatom za osnaživanjem zajednice, geopolitikom i rodom.
“Najveći uspjeh digitalne komponente Vještica je definitivno da vještičju publiku ne čine nužno feministkinje ili privilegovane članice našeg društva. Na sadržaj platforme reaguju različiti profili ljudi – od mladih samohranih mama iz malih bosanskih mjesta do rock’n’roll zvijezda iz dijaspore”, kaže.
Na pitanje šta onda predstavlja najveći izazov za mlade žene na Balkanu, Ćurak govori kako su to siromaštvo i njegovi učinci, u čijoj se osnovi nalazi nasilje.
“Ali protiv toga se ne možemo i ne trebamo boriti mimovima. Ono što možemo učiniti je raditi na adresiranju ukorijenjenosti patrijarhata u svakodnevnicu na Balkanu te se osvrtati na sveprisutnost onoga što patrijarhat zamišlja, imaginarija patrijarhata, po čijim pravilima mnogi od nas igraju. To je veoma zahtjevan zadatak za svaku ženu i muškarca ponaosob, posebno ako uzmemo u obzir uvjete u kojima živimo”, govori.
Razgovor zaključuje govoreći kako su svaka žena i svaki muškarac koji osmisle svoju ulogu usprkos onome što okolina od njih očekuje – za nju velika inspiracija: “Kada pričamo o Balkanu, to se posebno odnosi na raspodjelu reproduktivnog rada u privatnoj sferi, koju ću ovdje, u duhu Vještica, kolokvijalno objediniti pojmovima pospremanje po kući i malo oko djece”.
(klix)
