Sarajevo je od 1992. do 1996.godine bilo zapečaćeno. Ko je tih godina pokušao da izadje iz čeltnickog obruča osjetio je golgotu putovanja kroz sarajevski ratni tunel, kroz snajpersku vatru iznad Hrasnice do obronaka Igmana, kroz slobodnu teritoriju općine Hadžići, preko vraničkih vrleti do enklava Srednje Bosne.
Ponekada je put do Visokog i Zenici trajao dva dana. Naročito u zimskom periodu, preko planinskih prevoja na 1800 metara nadmorske visine. Neki su na tom putu izgubili živote. Oni koji nisu putovali iz Sarajeva, u gradu su glavu čuvali od granata, snajperske vatre i uz sve to se borili za hranu, vodu i ogrjev.
Za to vrijeme, neki su specijalizirali, magistrirali. Uspjevali su u isto vrijeme biti na postdiplomskom u Zagrebu i na specijalizaciji u Sarajevu. Veliki je to bio poduhvat, s obzirom na okolnosti.
Ginulo se tih godina u Bosni i Hercegovini. Niko nije bio pošteđen. Ginuo je vojnik, kao i običan gradjanin u redu za hljeb. Ginuli su i visoki funkcioneri, potpredsjednik Vlade Hakija Turajlić, na putu na pregovore. Poginuo je Dr. Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova u helikopteroj nesreći.
Zato je, zbog svega što mu se dešavalo, ovaj narod zaslužio pošten odnos i istinu.
Nije zaslužio da ga se mulja.
Ovih dana prašina se digla oko načina sticanja akademskih zvanja Sebije Izetbegović. Svašta smo se naslušali. Gospođa Izetbegović kaže jedno, gospodin Izetbegović nešto sasvim drugo. Izgleda da je strategija odbrane da se narod zbuni.
Iz svih izlaganja i svjedočenje, ostaje nejasno.
Je li Sebija pohađala postdiplomski studij u Zagreb? Je li i kod koga na postdiplomskom studiju u Zagrebu polagala deset ispita? Ako je dr.Kurjak bio Sebijin mentor na doktorskom radu u Sarajevu, ko je bio mentor na magistarskom? Ako su neki ispiti na magistarskom u Sarajevu priznati sa magistarskom studija u Zagrebu, je li to znači da su nastavno-naučni programi bili komplementarni i nije bilo razlike izmedju programa u Zagrebu i ratnom Sarajevu? Kako je moguće da se u isto vrijeme polažu ispiti na magistarskom u Zagrebu i boravi na specijalizaciji u ratnom i opkoljenom Sarajevu?
Bio je rat i teške okolnosti, ljudi u tom vremenu su vodili bitku za goli opstanak. Sve se može razumjeti, ali podsjećamo, nije majka Muju karala što se kockao, nego što se vadio. Tako i naš poznati bračni par. Očito da nije baš sve jasno na akademskom putu Sebije Izetbegović.
Da trenutni bošnjački vrh muku muči sa dokazivanjem svoje školske spreme, već nam je pokazao direktor OSA-e, Mehmedagić. Vidjeli smo da i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, rado ispred svoga imena postavlja titulu doktora nauka. Baš bi bilo dobro vidjeti gdje, na kojem univerzitetu, kojem vremenskom periodu, pred kojom komisijom, na koju temu je doktorirala doktorica Turković. Bilo vi dobro vidjeti sadržaj tih doktorata. Na zapadu političari podnose ostavke zbog plagijatstva. Dakle, uhvate ih da su prepisali nekoliko tudjih rečenica i to je dovoljno za ostavku. Kod nas se lažiraju cijeli doktorski radovi.
Dosta je narodu lažnog morala, lažne ljubavi prema domovini , lažnih diploma, plagiranih radova, lažnih akademskih titula, lažne brige.
Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju istinu. Stotine je poštenih magistara i doktora nauka koji nikad neće dobiti šansu. Upravo zbog ovih prvih. Lažnih. Idemo direktno u propast. Najteža vrsta krađe, upravo je ona akademska.
