Zabrinuti sam građanin Bosne i Hercegovine, koji aktivno prati političke procese. One koji uslijed sveopće banalizacije politike i estradizacije političke scene, po mom mišljenju, ne dobijaju dovoljno medijske pažnje, pa ni od vašeg medija, a od suštinske su važnosti po budućnost države BiH.
IZBORNI ZAKON
Jedno od ključnih pitanja je Izborni zakon BiH. Jedina vanjskopolitička aktivnost zvaničnog Zagreba upravo je to pitanje, u što smo se mogli uvjeriti u proteklom periodu. HDZBiH i zvanični Zagreb, kada je u pitanju BiH, i nemaju interes za bilo šta drugo osim za tu temu. S druge strane, bh. političke opcije zarobljene su u svojim kantonalnim sukobima, te cjelokupan proces prate sa margina interesovanja, što dakako ostavlja veliki prostor za kreiranje onakvih rješenja koja pogoduju separatističkim i etnonacionalističkim politikama u BiH.
Konkretno: prije dva dana je uz potpunu nezainteresovanost javnosti, nakon propasti HDZ-ovih prijedloga u Bruxellesu, u Sarajevu usvojen Poslovnik o radu Interresorne radne grupe, odnosno Poslovnik o ispunjavanju političkih želja Dragana Čovića. Iz oskudnih medijskih izvještaja saznajemo da je usvojena izmjena člana 21. Poslovnika kojim se reguliše način odlučivanja u Interresornoj radnoj grupi. Deset članova ove grupe je podržalo Pravilnik, dok su tri bila suzdržana – Damir Arnaut, Dženan Đonlagić i Saša Magazinović. Kako ja razumijem, sad Poslovnik potpuno omogućava privilegiranu poziciju za HDZ. Usvajanje tog poslovnika je dakle prvi korak koji sad i ovdje ponovo otvara priliku da se ispune politički nemogući zahtjevi lidera HDZ-a?!
Takva odluka dolazi nakon potpunog brodoloma združene diplomatske inicijative HDZ-a BiH i Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske u Bruxellesu, te nakon što je Vlada Republike Njemačke na najoštriji način osudila Čovićevo tzv. legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda, ocijenivši ga kao put u nove etničke podjele u BiH.
Što, kako vidimo, nije smetalo članovima Interresorne radne grupe, prvenstveno SDA i HDZ, da na samom početku svoga rada upravo etnički princip usvoje kao svoje temeljno načelo, jer su se predstavnici građanskih partija (SDP, DF i NS) manjina, što se vidi i iz glasanja. Ova skandalozna snishodljivost SDA prema HDZ-u nije nimalo ohrabrujuća za građane BiH. Uz to, barem po onom što sam pročitao, vidno je da SDA-ova Alma Čolo ili ne zna ili neće da zna. Ona jednako ponavlja ispraznu mantru o provođenju presuda Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, zaboravljajući da je presuda Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić već implementirana te da ostaju da se implementiraju presude Evropskog suda za ljudska prava. Čak je i HDZ prestao da govori o toj presudi, a SDA je ponovo vraća u fokus. Zbog čega? Moj utisak je da SDA ne želi da koristi jake argumente u korist BiH zarad čuvanja HDZ-ovih i želja Dragana Čovića.
OSCE I GRAĐANI
No, to je i pitanje za nevladine organizacije i misiju OSCE-a, koji s pravom fokus stavljaju na tehničke izmjene Izbornog zakona, ali bi se svakako trebali očitovati i o političkoj dimenziji eventualnih prijedloga izmjena Izbornog zakona, te i o radu grupe. Prvenstveno OSCE, jer je postojeći Izborni zakon njihovo djelo. Evidentno je da HDZ nastoji poništiti pozitivnu zaostavštinu djelovanja OSCE-a u BiH, koja je kroz Beryyeve amandmane 2002. političko predstavljanje pomakla sa antievropskog etničkog na demokratsko građansko.
No, ukoliko nevladine organizacije, građanske političke opcije i građanska javnost ostanu pasivni, eventualna rješenja mogu ići samo u pravcu udaljavanja od provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, a samim tim i realizacije prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. To u konačnici ne može značiti ništa drugo nego formiranje nekog fantomskog trećeg entiteta što je u konačnici mirni razlaz, podjela zemlje ili kako god to ko želi zvati. Hoćemo li zaista na to pristati?
Piše: Midhat Hadžić
