Vrlo je lako dokazati je li Sebija provela kompletan specijalistički staž iz ginekologije i je li završila na legalan način postdiplomski studij. Ono što se već sigurno zna, to je da nije imala prosjek ocjena koji joj je omogućio da upiše postdiplomski studij i da postane asistent.
Nakon Face TV-a potpuno je jasno da je odaje njena zvanična biografija koju je sama istaknula na javnim mjestima.
Ona mora, bez odlaganja, kroz potpise mentora dokazati sve faze svoje specijalizacije, nije dovoljan papir kojim bi neko, eventualno, potvrdio da je ona specijalista. Postoji specijalizantska knjižica u kojoj je evidentiran svaki dan specijalizacije jednog specijalizanta.
Iako nije imala uslove da upiše postdiplomski, a time nije imala uslove ni za izradu magistarskog, posljedično ni za izradu doktorata, jer su to sve stepeni napredovanja koji vežu jedan drugi i uslov su jedan za drugi, ipak bi bilo pristojno, ali i etički neophodno, da nam prikaže ove posljednje faze svog akademskog rada, odnosno da konkretno prezentirati javnosti svoj magisterij i doktorat.
Ali ne putem Facebooka. Već na ozbiljan i transparentan način. Javnost ima pravo znati to što bi ona da sakrije. Svi koji su magistrirali i doktorirali ostavljaju primjerak magisterija i doktorata u biblioteci Medicinskog fakulteta. Ovi radovi bi trebali biti lako dostupni za sve koji su zainteresirani za njih. Nakon dokaza da su napisani, moglo bi se pristupi provjeri njihove originalnosti i autentičnosti.
Dodatno, njene naučne publikacije koje su joj omogućile da postane docent i profesor su posebno sporne. Njih se treba provjeriti. Treba se provjeriti šta je uistinu imala publicirano kada je birana u zvanje docenta, a šta kada je birana u zvanje profesora.
Sama je zakuhala, svojom refraktarnom glupošću i istrajnim atakom na dostojanstvo, da ne kažem život, pacijenata i na egzistenciju zdravstvenih radnika.
Moj je utisak da Sebija pojma nema ni sa čim, a kamoli sa medicinom. Braco spasi nas.
Kolumna dr. Dizdarevića za Raport.
