Država će nastaviti gubiti milijarde zbog pogrešne akcizne politike, ali će se od narednog mjeseca pušiti samo na otvorenom.
Licemjerna vlast koja uzima stotine miliona na akcizama za duhan, koje naravno ne završavaju u zdravstvu gdje im je prirodno mjesto se odlučila da zakonom o zabrani pušenja u zatvorenom “svađa” građane, dok će ih nastaviti pljačkati po zakonu, ali na otvorenom.
U odnosu na standard stanovništva, cigarete u Bosni i Hercegovini najskuplje su u Evropi, a zbog pogrešne akcizne politike Bosne i Hercegovine kada je duhan u pitanju, vrijednost crnog tržišta duhana premašila je vrijednost legalnog tržišta.
U Bosni i Hercegovini, kada je riječ o akcizama na cigarete država od prosječne cijene cigareta od 5 KM sebi uzme gotovo 4,5 KM.
I nepušači i pušači smatraju da se radi o domenu “ljudskih prava”, jedni da ih se ne truje u smislu pasivnog pušenja, a drugi da svjesni svih posljedica “uživaju” .
Drzava apsurda koja mjesecima nabavlja vakcine koje nikako da stignu, ima javno zdravstvo na koljenima, ali je zabrana pušenja postalo ključna zdravstvena reforma na putu prema EU integracijama, iako ta vlast godinama nije u stanju implementirati zakone o transplantaciji organa ili biomedicinski potpomognutoj oplodnji, pa će tom logikom “efikasne primjene” završiti i ovaj zakon u narednih 12 mjeseci izrade podzakonskih akata.
Očigledno je da idemo u susret novim društvenim podjelama kroz izazov EU integracija i zdravstvenih reformi na Zakonu o zabrani pušenja u državi sa preko milion pušača i dva entiteta gdje svako vozi svoj film.
Neodgovorna, destruktivna i svađalačka politika ove zemlje zadnjih je 25 godina pola ljudi okrenula na pušenje, a pola na antidepresive.
Zato hajmo samo biti realni u očekivanjima i sistemskim dilemama!
Da li će apsolutna zabrana u ovoj formi preko noći ponuditi planirani rezultat ili ćemo svjedočiti još jednom radikalnom zakonu koji se neće uspješno provoditi i koji će ostati mrtvo slovo na papiru?
Da li država u ovom momentu ima inspekcijski kapacitet efikasno provesti zakonske odredbe?
Da li bi iskustva zemalja koja su postepeno uvodili zabrane sa snažnim antipusačkim kampanjama bio bolji izbor od ovog radikalnog pristupa?
Da li bi pristup u kojem vlasnici ugostiteljskih objekata biraju da budu pušački ili nepušački u prvoj fazi, ili sa odvojenim prostorima za pušače predstavljao efikasniji model uzimajući u obzir naše inspekcijske kapacitete da provodimo zakone?
Da li je “discipliniranje” pušača u FBiH znak da smo mi bliži EU od RS-a, jer tamo nije ovako radikalan pristup zabrana?
Bez obzira na nivo restriktivnosti zakona, smatram da postojeći kapacitet naših kontrolnih institucija neće biti u mogućnosti adekvatno provoditi ovaj zakon u smislu definisanih sankcija.
Jasno je kako niti jedan zakon sam po sebi nije rješenje, nego je izuzetno važno kroz obrazovni sistem i aktivne promotivne kampanje uticati na svijest pušača o štetnosti istog.
Kako reče neko, vrijeme je da se oforme posebne policijske jedinice, specijalizirani sudovi i državna tužilastva za pušače, jer ovaj problem nam očigledno narušava inače besprijekorno funkcionisanje javnog života.
Koji je to kontrast, pravi civilizacijski šok, kad na ulici savršeno uređene države vidite nekoga s cigaretom u ustima.
Ispade da je naš jedini i najveći problem?
U dimu!
Aner Žuljević, član Glavnog odbora SDP-a i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH
