Paolo Koeljo je kroz svoje vanserijske romane mnogo pisao o ljubavi. Ono što kroz njegova djela shvatamo jeste da je on vjerovao da se od prave ljubavi ne može pobjeći, niti je čovjek može ugušiti u sebi. To potvrđuju njegovi sljedeći odlomci o ljubavi.
“Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to na sred neke pustinje ili usred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.”
“Na svim jezicima na svijetu postoji ista poslovica: “Daleko od očiju, daleko od srca.” Ali ja vam ovdje tvrdim da ništa nije pogrešnije od toga; što smo udaljeniji, bliže su nam srcu ona osjećanja koja pokušavamo da ugušimo i zaboravimo.”
“Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život.
Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.” “Najviši cilj ljudskog bića je da shvati potpunu ljubav. Ljubav nije u drugome, već u svakom od nas i mi je sami u sebi budimo.
Međutim, da bismo je probudili, potreban nam je drugi. Univerzum jedino ima smisao ukoliko imamo nekoga s kim ćemo dijeliti svoja osećanja.” “Ljubav takođe podrazumijeva uzbuđenje pred nečim neočekivanim, produbljeni žar, vjeru u ostvarenje nekog sna.
Ljubav nam šalje signale koji upravljaju našim životom – a na meni je da te signale odgonetnem.” “Znala je da je ta ljubav nemoguća i baš zato – pošto se ničemu nije nadala – mogla je da prihvati mirne duše sve što je čeka na toj dionici životnog puta.”
“Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo sjeti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da, tamo postoji jedna nit”, piše Pult24.
