U mjesecima koji su iza nas prošli smo i svjedočili mnogo čemu.
Vaša posljednja šansa za pobjedu psorijaze konačno je tu.
Pored činjenice da smo bili (i dalje smo) izloženi pandemiji koronavirusa, građani su morali brinuti i o mnogim drugim stvarima o kojima inače i nije najnormalnije da brinu.
Tako su građani umjesto ohrabrujućih riječi i poruka, mjesecima već izloženi onim sa KCUS-a, tačnije njegovog menadžmenta, koje su u podsvijesti svakog od njih stvarali paniku, strah i izazivali bijes.
Od poruke “kisika imamo još za 24 sata”, preko one koja kaže “kapaciteti su popunjeni i to može ozbiljno ugroziti zdravstveni sistem” pa sve do brojnih traumatičnih ispovijesti pacijenata i porodica preminulih o iskustvima sa KCUS-a.
Kluminacija svega bila su pisma anesteziologa koji su potvrdili strepnje svih nas – da je borba protiv pandemije, ispostavit će se, borba da se dokaže nedokazivo, borba da oni koji se pominju kao akteri afere “Respiratori” sa KCUS-a se operu odgovornosti i u konačnici proglase herojima.
“Ja nisam kvalificirana da komentiram kvalitet respiratora. Ja sam ginekolog, ja se ne bavim respiratorima”, kazala je u svom svjedočenju Sebija Izetbegović pokušavajući da sebe amnestira bilo kakve odgovornosti u slučaju nabavke respiratora. Bio je to svojevrstan alarm za anesteziologe da se na njih želi prebaciti sva odgovornost za sve propuste pa i moguće smrti što će i dovesti do njihovog hrabrog poteza.
Podsjetimo, iako izloženi strahovitim svakodnevnim pritiscima, 17 anesteziologa napisalo je pismo u kojem tvrde da su respiratori čiji je dobavljač bila firma Srebrena malina neispravni. Ukazano je i na brojne zamjerke i nedostatke tehničkih pomagala i opreme poput narukvica za identifikaciju pacijenata, numerisanje kreveta, držača terapijskih listi kod svakog kreveta i slično što je aludiralo na jasne organizacijske probleme.
Hrabri ljudi koji su stali iza svojih riječi, vidjevši da unutar KCUS-a nema sluha za njihova upozorenja, odvažili su se na taj potez, što je u konačnici rezultiralo i otvaranjem istrage, te napuštanjem KCUS-a od strane 13 anestezilologa, tačnije anesteziologinja.
Za sve ovo vrijeme, na drugoj strani, građani koji su bili prinuđeni tražiti pomoć uslijed oboljevanja od koronavirusa, nastojali su na sve načine potražiti je u Općoj bolnici. Mjestu koje je sa dosta skromnijim kapacitetima i prostornim i kadrovskim i kapacitetima svake druge vrste, ulijevalo sigurnost i vraćalo povjerenje građana u zdravstveni sistem.
“Građani ne trebaju strahovati da će nestati kisika”; “Građani ne treba da brinu, niko neće ostati na ulici”; “U Općoj bolnici uvijek ima mjesta za stručne i vrijedne ljekare, ima posla i za mnogo veći broj ljekara od ovih koji su danas napustili KCUS”, su izjave direktora Opće bolnice Ismeta Gavrankapetanovića i iako su se u određenim trenucima nekome činile kao populističke, pokazale su se tačnima. Doista je bilo kisika, doista niko nije ostao na ulici i nezbrinut i njih 13 hrabrih anesteziloginja će doista početi sa radom u ovoj zdravstvenoj ustanovi, ONE DOLAZE!
Pokazalo se koliko je važno imati alternativu. Alternativa građana u ovom izazovnom vremenu je bila Opća bolnica, alternativa je ova ustanova bila i ljekarima koji su odlučili napustiti KCUS i ne biti mobingovani na bilo koji način. Pitanje je gdje bi u ovom trenutku bili na ljestvici smrtnosti da nismo imali alternativu.
