Grupa Veljka Belivuka i Marka Miljkovića žrtve je namamljivala u vikendice smrti preko njihovih bliskih i dugogodišnjih prijatelja, kumova i osoba u koje su imali povjerenje, pa su ih potom na brutalan način ubijali i kasapili!
Podsjetimo, klan Velje Nevolje i Marka Miljkovića razbijen je u februaru poslije hapšenja njihove kriminalne grupe, a oni se terete za likvidacije “pink pantera” iz Niša Milana Ljepoje, Zdravka Radojevića, Gorana Veličkovića Goksija i još nekoliko osoba koje se vode kao nestale. Navodno, u kući u Ritopeku pronađeni su DNK profili Lazara Vukićevića i Zdravka Radojevića, koji su nestali u oktobru i novembru prošle godine. Sumnja se da su žrtve poslije brutalnog mučenja ubijali, a potom kasapili, kao i da su neka tijela mljeli u mašini za mljevenje mesa koja je pronađena prije dvije sedmice u tajnom bunkeru u ovoj vikendici.
Krvavi sistem
– Ovaj klan je imao razrađen sistem po kome su žrtve pozivali na sastanke, kako bi riješili neki problem koji su navodno imali. Interesantno je da su ih uglavnom na te sastanke pozivali ljudi izuzetno bliski njima, u koje su imali povjerenje i koje su godinama poznavali, a neki od njih po savjetu prijatelja sa sobom nisu nosili telefone. Žrtve nisu ni slutile šta ih čeka, kao ni članovi njihovih porodica, jer su znali da idu sa dugogodišnjim prijateljima – priča naš sagovornik i nastavlja:
– Supruga nestalog navijača Partizana Gorana Veličkovića, kome su navodno odsjekli glavu, istražiteljima je ispričala da je prepoznala njegovo raskomadano tijelo na slikama koje su joj pokazali istražitelji, ali i da joj je muž na dan nestanka rekao da ide da se nađe s prijateljem. Sumnja se da je Vuk Vučinić, inače blizak prijatelj porodice Veličković, Gorana odvezao do Ritopeka automobilom “smart” koji je i zaplijenjen tokom hapšenja Belivuka. Veličković iz kuće nikad nije izašao, a navodno je signal njegovog telefona lociran u blizini kuće – objašnjava sagovornik Kurira.
Vjerovale otmičarima
Veličkovićeva supruga je rekla da su se oni dobro poznavali.
– Objasnila je da su išli na rođendane, da su se posjećivali na slavama, a poslije Goranovog nestanka ju je čak zvala Vučinićeva žena i pitala šta se to dogodilo. Gotovo istu priču ponovila je i Marijana Krstović, supruga Zdravka Radojevića. – Ona je istražiteljima ispričala da je njenog muža na sastanak zvao Nemanja Lakićević, s kojim se družio više od 20 godina. Lakićević je čak poslije nestanka Radojevića komunicirao sa njegovom suprugom i sve vrijeme ju je ubjeđivao da je živ.
Ona mu je u početku vjerovala, jer nije mogla ni da nasluti da je on odveo njenog muža, a svog prijatelja u vikendicu smrti. Tek kad je na njeno insistiranje poslao Zdravkovu poruku koja je ona tražila, shvatila je da je njen muž mrtav od prvog dana nestanka, jer je poruka bila pogrešna – podsjeća naš izvor:
– Navodno, ovo nisu jedini slučajevi, već su i u drugim otmicama učestvovali ljudi bliski žrtvama, a pominje se i da su neki bili u kumovskim odnosima. On objašnjava da su prijatelji koji su služili kao mamac znali šta ih čeka ukoliko ne izvrše zadatak: – I oni su bili ucjenjeni i u strahu, nisu smjeli da se suprotstave vođama klana.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže da ovakva situacija nije česta u svijetu kriminala, ali da je takvih slučajeva bilo. – Ne može se reći da je normalno i uobičajeno, ali dešavalo se i u prošlosti. Nekada su čak bili umješani i članovi porodice, koji su policiji odavali tajne – kaže Radovanović.
Istog stava je i Boža Spasić, bivši operativac DB, koji kaže da u kriminalu nema kumstva niti rođačkih veza kad se potegne pitanje interesa.
– Ovakvi slučajevi su rijetki, ali su očigledno novi kriminalci potpuno promijenili kodeks i pravila. Mislim da su žrtve pozivali preko prijatelja jer je ovdje riječ o poremećenim umovima, ali i da je ovo bila stvar taktike, najlakše su tako dolazili do cilja. Osim toga, sada vidimo koliko su perfidne metode koristili – smatra Spasić.
